Nema odmah testova i brda gradiva: Državni sekretar otkrio kako treba da izgleda škola danas
Dodajte Kurir u vaš Google izborOsmeh umesto pritiska, razgovor pre gomile gradiva i čas sa kojeg će učenik poneti nešto što pamti - tako bi, prema rečima državnog sekretara u Ministarstvu prosvete i profesora Borka Petrovića, trebalo da izgleda početak nove školske godine. Čas mora da bude zanimljiv, mora nešto da se desi, poručuje Petrović.
Državni sekretar u Ministarstvu prosvete Borko Petrović kaže da su škole spremne za početak nove školske godine i da je Ministarstvo tokom leta, zajedno sa školskim upravama i direktorima, radilo na pripremama.
- Dali smo im neke nove smernice, nova uputstva i čuli na terenu ako postoje neki problemi, rešili, tako da ja mislim da je sistem, što se kaže, nauljen, utegnut i spreman da kao švajcarski sat odradi svoj posao kao što je to bilo u prethodnim godinama - istakao je Petrović.
Petrović, koji je 2022. godine proglašen za najboljeg edukatora na svetu, poručuje da je posebno važno da povratak učenika u klupe bude postepen i da nastavnici prvih nedelja ne budu usmereni isključivo na gradivo, već i na razgovor, povezivanje i izgradnju poverenja sa učenicima.
Ističe da prvi susret sa školom ostaje jedna od slika koje se pamte čitavog života – od prvog školskog zvona i učiteljice, do polaska u peti razred ili srednju školu.
Kada je reč o prvacima, naglašava da je najvažniji odnos koji se od samog početka uspostavi između deteta i učitelja.
- Najbitnija je ta hemija koja se rodi na samom početku između učenika i učitelja kada ih dočeka - kaže Petrović.
Podsećajući se sopstvenog polaska u školu, kaže da dete pamti prve utiske - ulazak u školu, učionicu i susret sa učiteljem.
- Malo to deluje strašno, ali tu onda vidite neko prijatno lice koje vam se smeši, koje vam nešto kaže. Uhvati vas za ruku, dođete, sedite - ovo je tvoje - opisuje Petrović.
Upravo su, ističe, kompetencije učitelja presudne da se deca postepeno naviknu na potpuno novo okruženje, od boravka u učionici i kretanja kroz školu do svakodnevnih pravila i obaveza.
- Uvek treba bar jedno polugodište da sve to legne kako treba, ali ovog prvog dana najvažniji je osmeh - naglašava Petrović.
"Kada su u pitanju veštačka inteligencija i prečice, imam rezerve"
Govoreći o sve većoj ulozi tehnologije u obrazovanju, Petrović je ukazao na to da su se generacije učenika značajno promenile i da nastavnici moraju da pronađu način da zadrže njihovu pažnju.
Kaže da je još 2010. godine, šest godina nakon što je počeo da radi u prosveti, primetio da svaka nova generacija zahteva više pažnje.
- Mi smo, kao što ja kažem nekada u šali, ali malo i u zbilji, kao prodavci magle ili kao mađioničari. Dok đaci gledaju nešto drugo, ja im jednom rukom, što se kaže, uvalim neko znanje. Morate biti vešti da im date to, ali na način koji će njih zainteresovati - kaže Petrović.
Podseća da je 2014. godine bio među prvim nastavnicima u Srbiji koji su koristili "pametnu učionicu".
- Eliminisao sam udžbenike, radili smo samo na tabletima, u oblaku, hibridno učenje, izokrenutu učionicu. To je dalo sjajne rezultate - navodi Petrović.
Ipak, kada je reč o veštačkoj inteligenciji, kaže da ima određene rezerve.
- Što se tiče veštačke inteligencije, tu imam blage rezerve. Ne zbog same veštačke inteligencije, nego zbog toga što znam kakvi smo mi u korišćenju prečica. Tako da se bojim svih tih zloupotreba - ističe Petrović.
Smatra da veštačku inteligenciju treba uvoditi postepeno i dozirano, ali da savremena nastava mora da bude zanimljiva.
"Čas mora da bude zanimljiv, nešto mora da se desi"
Petrović ističe da nastavnik danas mora da pronađe način da privuče i zadrži pažnju učenika.
- Čas mora biti zanimljiv. Mora se nešto desiti - kaže Petrović.
Slikovito opisujući način na koji je pokušavao da održi pažnju učenika, navodi da je nekada potrebno uraditi i nešto neočekivano.
- Kad me pitaju: 'Kako vi uspevate da im zadržite pažnju?', kažem: 'Umirem tri puta dnevno, u drugom činu kao u Šekspiru.' Ili ću da padnem danas, da se sapletem namerno da ih zasmejem, ili ću im otpevati nešto ako vidim da su uspavani, ali nešto mora tog dana da im ostane - objašnjava Petrović.
Cilj je, dodaje, da učenik ono što se dogodilo na času asocijativno poveže sa znanjem koje je tog dana sticao.
"Ne treba odmah bombardovati decu gradivom"
Petrović smatra da je način na koji se učenici vraćaju u školsku rutinu nakon letnjeg raspusta veoma važan.
- Mislim da je jako bitno da ih ne bombardujemo odmah gradivom – ovo vam treba, pišite, od sutra krećemo, inicijalni test - kaže Petrović.
Umesto toga, smatra da povratak u učionicu treba da bude postepen.
- Mislim da je jako bitno da taj proces ulaska, sada ponovo povratka u klupe, bude nežan, spor, sa puno osećanja, empatije, razumevanja - naglašava Petrović.
Kao razredni starešina, kaže, prve nedelje školske godine koristio je upravo za razgovor sa učenicima.
- Ja bih uvek iskoristio tih prvih par nedelja da pričam sa njima, da podelimo osnovne stvari, šta se izdešavalo tokom raspusta. Važno je povezati se na ljudskom nivou - ističe Petrović.
Poverenje učenika i nastavnika
Prema njegovim rečima, odnos nastavnika i učenika ne može da se gradi samo na autoritetu koji proizlazi iz funkcije nastavnika.
- Niko vam neće verovati ako vam ne poveruje stvarno kao čoveku da vi želite njemu najbolje, da želite da stvorite nešto od njega, da mu pokažete kako je biti čovek i kako se do toga dolazi - kaže Petrović.
Kada učenici prepoznaju da je nastavniku istinski stalo do njih, dodaje, menja se i njihov odnos prema nastavniku i školi.
- Kad oni shvate koliko je vama stalo, da vi ne glumite, da nije samo to još jedan dan na poslu za vas, onda će se oni predati u vaše ruke - rekao je Petrović.
"Sve što sam želeo da postignem kod đaka, morao sam prvo da objasnim roditeljima"
Posebno važnim smatra partnerski odnos škole i roditelja. Petrović navodi da je tokom 16 godina bio razredni starešina četiri generacije učenika i da je ključ bio u izgradnji poverenja sa roditeljima.
- Sve što želim da postignem kod svojih đaka moram prvo da ubedim njihove roditelje - kaže Petrović.
Navodi da su njegovi roditeljski sastanci ponekad trajali i po dva sata, jer je nastojao da sa roditeljima izgradi odnos sličan onome koji je gradio sa učenicima.
- Roditelji, ako nemaju poverenja u ono što radi učitelj, učiteljica, drugi nastavnici, oni će krenuti da se mešaju što više - objašnjava Petrović.
Sa druge strane, kada roditelj vidi da je dete zadovoljno i da rado ide u školu, lakše će imati poverenja u nastavnika.
- Kada vide kod deteta da je zadovoljno, da voli, da srećno ide na nastavu, da pohađa taj predmet, onda će verovati nastavniku, neće se toliko mešati. Tamo gde nema poverenja, tamo se onda svi hvataju za zakone, za pravilnike, a onda to nas ne vodi nigde - zaključuje Petrović.
Kurir.rs/ RTS